(NOVA) PEDAGOŠKA SLIKA DJETETA

Odgoj i obrazovanje pripadaju najsloženijim i najodgovornijim ljudskim djelatnostima. Rezultati koji se istima ostvaruju ovise o strategiji obitelji te o strategiji rada ustanove, odgojitelja, odgojenika bez obzira na to u kojoj se ustanovi odgoja i obrazovanja ili izvan nje ostvaruje pedagoški proces rada.

Prirodan dio dječjeg razvoja je učenje kroz igru. Djeca se prirodno razvijaju dok su u pokretu, igrajući se. Igra je prirodna dječja aktivnost i njena važnost u ljudskom životu je neizmjerna. Ona je potreba, aktivnost, zadovoljstvo i sreća u kojoj dijete razvija sebe ulazeći u svijet ljudske djelatnosti.Djeca se ne igraju zato da bi razvijala svoje sposobnosti, premda igrom postižu upravo to. Igraju se kako bi zadovoljila unutrašnju potrebu za aktivnošću.

Proces globalizacije, utjecaj novih tehnologija, sve brže promjene i tempo života snažno utječu i na one najmlađe. Djeca sve više vremena provode u kućama, za kompjutorom i video igricama. Sve se više povlače u svoj virtualni svijet igara i igračaka. Dječja svakodnevnica poprimila je različiti oblik u izuzetno kratko vrijeme. Sadržaji dječje igre su se drastično promijenili.

Tradicijske igre poticale su cjeloviti razvoj djeteta. Različite igre utjecale su na tjelesni i psihički razvoj, zatim socioemocionalni, razvoj ličnosti, spoznajni razvoj te na dječje stvaralaštvo, izražavanje, govor i komunikaciju.

Djeca prirodno uče čineći, istražujući i raspravljajući s djecom i odraslima tj. uče u aktivnoj izravnoj interakciji sa svojim fizičkim i socijalnim okruženjem. Stoga bogato i poticajno okruženje, u odgojno- obrazovnim skupinama, ima veliki značaj za cjeloukupan razvoj djeteta.

Suvremeno vrijeme u kojem živimo nametnulo nam je nove ciljeve i vrijednosti u odgojno-obrazovnim institucijama.S obzirom na promjene u načinu života, odgojno - obrazovne ustanove kontinuirano rade na unaprjeđenju kvalitete rada, a sve kako bi bio potaknut cjeloukupan razvoj djeteta. Temeljna uloga predškolskog odgoja je da pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegova života (Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991). Zagreb, Glasnik Ministarstva prosvjete i športa 7/8). Proces učenja više nije transmisijski proces tijekom kojeg odgajatelj prenosi a dijete usvaja znanje, jer dijete nije tabula rasa, a odgajatelj prijenosnik, već je proces učenja transakcijski, tj. dijete izgrađuje svoje znanje na osnovi osobne aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgajatelja. (Miljak, 1996: 29)

U tradicionalno organiziranoj predškolskoj ustanovi glavna pažnja usmjerena je na odraslu osobu, odnosno odgojitelja koji sam odlučuje što će, kako i kada dijete usvojiti. Međutim, predškolski odgoj doživio je značajan preokret, odgojno - obrazovna praksa zakoračila je iz tradicionalnog sistema u ozračje temeljeno na humanističkom pristupu. Polazište humanističkog pristupa je shvaćanje djeteta kao individue, kao subjekta (aktera) vlastitog razvoja (Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991). Zagreb, Glasnik Ministarstva prosvjete i športa).

Kako je već naglašeno, djeca su danas sve manje vani, na otvorenom, u svojoj slobodnoj igri, stoga je zadatak vrtića, odgojitelja da osigura što više materijala u skupini da dijete samo istražuje, osmišljava, povezuje, tj. uči čineći.

Aktivno i bogato okruženje pruža odgojitelju mogućnost upoznavanja i vođenja svakog djeteta na za njega najbolji mogući način. Raznovrsan poticajan materijal, raspoređen po centrima aktivnosti, djecu različitih sposobnosti i interesa potiče na promišljanje, isprobavanje, istraživanje i zaključivanje.

Zadaća odgojitelja, koji se oslanja na (novu) pedagošku sliku djeteta, nije u prenošenju znanja i umijeća, već u stvaranju uvjeta za upoznavanje, istraživanje i razvijanje individualnih mogućnosti.

Koristeći različite vrste poticajnog materijala, uz pomoć različitih vještina i inteligencije, dijete aktivno radi na razvoju svih svojih razvojnih područja. Okruženje u velikoj mjeri utječe na socijalni, emocionalni, kognitivni i tjelesni razvoj djece. U okruženju koje je bogato odgojno-obrazovnim materijalom, dijete ima priliku biti opušteno, slobodno, spontano te slijediti svoj osobni ritam razvoja. Na taj način ono bogati svoja iskustva i razvija različite vrste kompetencija.

Svako dijete ima ostvareno pravo na kvalitetan odgoj i obrazovanje koje je osnovni preduvjet poboljšanja kvalitete djetetova života i njegove sposobnosti funkcioniranja kao konstruktivnog člana društva. Promijenjena slika djeteta predstavlja dijete kao aktivnog sudionika svoga procesa odgoja i obrazovanja, što je zapravo i bio u prošlosti kada se igrao na otvorenom; po livadama, šumama, igralištima itd.

Ana Arkulin, mag. pedagogije i etnologije

Literatura
Miljak, A. (1996). Humanistički pristup teoriji i praksi predškolskog odgoja. Velika Gorica: Persona
Miljak, A. (2009). Življenje djece u vrtiću: novi pristupi u shvaćanju, istraživanju i organiziranju odgojno obrazovnog procesa u dječjim vrtićima. Zagreb: SM naklada
Miljak, A., Vujičić, L. (2002). Vrtić u skladu s dječjom prirodom „Dječja kuća“. Rovinj: Predškolska ustanova Dječji vrtić i jaslice „Neven“.
Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predškolske djece (1991). Zagreb: Glasnik Ministarstva prosvjete i športa 7/8

Osnovna uloga i cilj predškolskog odgoja

jest da pridonosi cjelovitom razvoju osobnosti djeteta i kvaliteti njegovog života, koju ostvarujemo osiguravanjem uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj svakog djeteta.

Testreveal

df gfdg dfg dfg dfg dfg dfg

×

Login

Please login using your credentials recived by email when you register.


Zaboravili ste lozinku? |  Zaboravili ste korisničko ime?

×

Register now


I'm a small Introtext for the Register Module, I can be set in the Backend of the Joomla WS-Register Module.



  or   Login
×